ponedjeljak, 11.03.2013.
Ljubav i njezine mane
Svi smo se mi barem jednom u životu zaljubili, tj. dobili onaj luđački pogled koji ne gleda ništa osim te jedne osobe koja mu je sasvim slučajno, u prolazu, osvojila srce i dušu. Ja sam to proživljavao previše puta, bez da mi je netko objasnio "zakone i pravila" u ovoj "Igri". Moramo shvatiti da to što nas zahvati kao nekakav iznenadni potres, je samo prolazno, da se prave ljubavi ustvari kriju tamo gdje ih nikada ne bismo očekivali. Nakon svih ovih iskustava sam shvatio da se prave istinske ljubavi dogode preko jednog posrednika- sudbine. Većina ljudi nakon mnogo zaljubljenosti izgubi vjeru u pravu ljubav, ni je ljubav žvaljenje s nekom osobom iza nekog zida kraj škole, ljubav je kada tražiš pogled te osobe u nekoj gužvi, njezin pramen kose, njezinu ljubaznu riječ, neki pozdrav, nešto...
U svoj knjizi Neil Strauss naziva i život, i područje ljubavi i zaljubljenosti jednom velikom igrom, s tim bih se složio. Postoje tehnike i taktike za osvajanje srca neke osobe, psihološki trikovi, o kojima neću pisati u ovoj temi. Zamislite ovu situaciju (koja je se gotovo svakome dogodila), vi ste zaljubljeni u jednu žensku u vašem gradu od 10 000 stanovnika. Neka ima 2000 ljudi vaše generacije, nek je pola muškaraca, tada se ta vaša "idealna žena" može zaljubiti u bilo kojeg od tih 1000, a uzmemo li u obzir, da svojim izgledom, imovinom i neiskustvom pripadate sredini tih 1000 muškaraca, možete sami zaključiti kolike su šanse da se ta ženska zaljubi točno u vas, prema sličnoj računici sam zaključio da se prava ljubav može samo dogoditi posredstvom sudbine.
Prema grčkoj mitologiji su ljudi imali 2 lica, 4 noge i ruke, pa ih je Zeus, cijepao popola, i ljudi zato čitav svoj život traže svoju polovicu. Očito je da se većina ljudi nada da će jednom pronaći tu svoju polovicu. Ovako bih ja definirao ljubav: Ljubav je osjećaj pun tolerancije prema manama osobe drugog spola isprepleten s emocijama koje se međusobno nadopunjuju i stvaraju nešto prekrasno. Mi moramo naučiti voljeti ne gledati samo na tjelesno, ljubav je žrtva, i oprost i mnogo, mnogo više od onog tjelesnog nagona. Lijep pozdrav do iduće teme.
nedjelja, 10.03.2013.
Osveta
Često kada sam ljut razmišljam o osveti. Je li ona pravedna ili zaslužna, ili pak, s kršćanske strane, spada u grijeh pa je nesmijemo svrstati među pozitivne stvari? Toliko često se dovedemo u situaciju u kojoj tražimo i želimo osvetu, a opet poslije nje se ne osjećamo mnogo bolje. Zašto je to tako? Zanimljivi smo mi ljudi koji vraćamo milo za drago, jer to smatramo pravednim, čak je i Hamurabijev zakonik bio oko za oko, zub za zub. Mahatma Ghandi je jednom rekao: "Kada bi svi poštovali pravilo oko za oko, zub za zub, svaki čovjek bi bio ili bez oka, ili bez zuba...". U toj rečenici možemo otkriti mnogo toga. Osveta je najčešće potrebna, ali ne nužna, možda izgleda kontradiktorno moja zadnja rečenica, ali iskazuje svu bit ove teme. Najbolje se suzdržati, jer kada znamo da smo u stanju kontrolirati svoju narav, a ne slijediti nagone, tada smo jači od bilo koga i bilo čega.
"Remember, remember the 5th of November"- zanimljiva je i ova rečenica koja lagano uđe i prođe kroz glavu. Prema Crkvi, osveta je neopravdan čin što daje vodu na mlin riječima Mahatme Ghandija. "Najbolja osveta je masovni uspjeh!" - i ovu rečenicu volim i priznajem, zaista, ako se planirate osvećivat, osvećujte se masovnim uspjehom, a ne fizičkim činom. Lijep pozdrav do iduće teme :)
subota, 09.03.2013.
Drugačiji pogled na vrijeme
Što je ustvari vrijeme? Čemu služi? Ne znam odgovor na prvo pitanje, ali zato na ovo drugo znam istinski odgovor. Ono nam služi da bismo shvatili kako smo mali u prirodi, kako smo svi samo kap u moru. Poslušajte sat kako otkucava, svaki put kada začujemo tik-tak, 2 sekunde smo bliže smrti.
Treba li nas to obeshrabriti? Ne, to nas samo upozorava da vrijeme lagano curi, da starimo. Sv. Franjo je smrt nazivao sestricom kada je shvatio da je smrt jedina vrata koja mogu voditi u bolji život. Vrijeme samo prolazi i teče, danas jesmo, sutra nismo, tijelo će svejedno propasti, a ostati će samo tragovi koje smo ostavili iza sebe. Kada se okreneš što vidiš? Mnogo tragova? Malo tragova? One duboke, ili, pak, plitke? Najvažnije pitanje glasi: "Kakvi su naši tragovi?" Toliko od mene za sada. Lijep pozdrav :)
petak, 08.03.2013.
Ponešto o modernizmu
Krenem malo razmišljati o tom modernizmu i dođem do laganog zaključka: Razvojem tehnologije, raste i ljudska glupost i zaslijepljenost. Gdje su nestale moralne vrijednosti ovoga svijeta? Gdje je nestala ta sreća u malim stvarima? Gdje smo nestali mi? Naše istinske ideje? Naša nadanja? - Izgubili smo se! Danas je sve po principu PRODAJ - KUPI. Kroz prošlost su ljudi nastojali olakšati život svojim sustanovnicima, a sada ga nastoje što više zakomplicirati. Svjetske velesile nas truju da bi nam mogli prodati lijekove, to je samo jedan oblik uništavanja zajedništva. Pojava liberalizma u svijetu, tek je sada zahvatila Hrvatsku, ali u velikom mahu. Tako nam je poznat i ovaj dijalog:
- Dobar dan. Podržavate li homoseksualce?
- Da, naravno!
- Zašto?
- Ne želim biti zaostao, želim biti ukorak s vremenom.
...
Što reći nakon ovoga, ništa drugo osim kvragu i ljudska pamet. Zar je važnije biti ukorak s vremenom nego biti normalan? Po svemu sudeći jest. Poznata nam je ona: "Podijeli pa vladaj." , upravo nam se to događa. Jedni su za HDZ, drugi za SDP, jedni za liberalizam, drugi za konzervatizam, svatko hoće drugo, a onda u svađu uskoči EU koja kaže da je ona izlaz iz loše situacije. Narvno da jest, ona je izlaz iz loše, a ulaz u bezizlaznu situaciju. Kupit će nam otoke, Slavoniju, Dalmaciju, sve što im se svidi.
Sjetimo se samo što je bilo kad smo zadnji put ušli u zajednicu s nekom državom, ne baš dobro- zar ne? 5 do 12 je davno došlo, sada je već 1 minuta do 12, samo što mi to još ne shvaćamo... Lijep pozdrav do iduće teme.
četvrtak, 07.03.2013.
Prijatelji iza "ugla"
Evo, počet ću na komičan i duhovit način stihovima pjesme "Jesmo'l sami" od Ede Maajke: "Kazu trazimo svemirca velka mu je glava, rekoh 'imam takvog u gacama al' trenutno spava'"... Sve češće i češće se spominju ti vanzemaljci kao sustanovnici Zemlje, žive među nama, iskorištavaju nas i naše prirodne resurse, mnogo je takvih teorija, a tek nekolicina dokaza.
Ovakve teorije mogu izgledati kao da nas nastoje odvući od Boga, no ustvari je baš suprotno. Možemo se zapitati: Tko je stvorio njih? Odakle život? Sve odgovore možemo pronaći u vjeri u Boga. Ovo mi je prvi post, nadam se da nećete zamjeriti na lošoj gramatici, neoblikovanom sadržaju ili nečem trećem.
Do idućeg pogleda iz daljine- Pozdrav!!!
